fbpx

Keloid i keloidni ožiljci: Zašto nastaju, kako izgledaju i kako se leče

SADRŽAJ OVOGA SAJTA JE ZAŠTIĆEN AUTORSKIM PRAVIMA, SVAKO KOPIRANJE, KORIŠĆENJE BILO KOJEG SADRŽAJA, DELA TEKSTA, FOTO ILI VIDEO MATERIJALA JE STROGO ZABRANJENO.

Lekar pregleda kožu pacijenta na kojoj se procenjuje keloidni ožiljak

Keloid je zadebljao i izdignut ožiljak koji nastaje na mestu povrede kože, ali za razliku od običnog ožiljka nastavlja da raste i širi se izvan granica prvobitne rane. Upravo ta osobina razlikuje keloidni ožiljak od svih ostalih tragova koje zarastanje ostavlja na koži.

Ako ste primetili tvrdu, sjajnu izraslinu koja prelazi ivice nekadašnje posekotine, uboda ili opekotine i pitate se šta je keloid i zašto se pojavio, ovaj vodič vam daje odgovore zasnovane na medicinskim izvorima.

Tekst  objašnjava kako nastaju ožiljci ovog tipa, kako keloid izgleda, gde se najčešće javlja i koje metode lečenja danas postoje. Cilj je da kroz jasne informacije lakše prepoznate keloid i razumete koje su vam opcije, pre nego što se posavetujete sa specijalistom.

Najvažnije iz teksta

  1. Keloid je benigna izraslina ožiljnog tkiva koja raste izvan granica prvobitne rane i po tome se razlikuje od svih ostalih ožiljaka.
  2. Nastaje zbog prekomernog stvaranja kolagena tokom zarastanja, a rizik je veći kod osoba sa porodičnom sklonošću, tamnijom kožom i uzrastom između 10 i 30 godina.
  3. Keloid ne prolazi sam od sebe i sklon je vraćanju, pa procenu i izbor metode lečenja treba prepustiti specijalisti.

Šta je keloid?

uvećan prikaz keloidnog ožiljka koji se izdiže iznad nivoa kože i prelazi granicu rane
Keloid prelazi granice prvobitne rane

Keloid je benigna izraslina ožiljnog tkiva koja nastaje kada telo tokom zarastanja rane stvori više kolagena nego što je potrebno. Kolagen je protein koji koži daje čvrstinu i pomaže obnavljanje tkiva posle povrede, ali kada ga ima previše, umesto ravnog ožiljka formira se zadebljala, izdignuta tvorevina. Ključna odlika keloida je što raste izvan granica prvobitne rane, često mesecima, a ponekad i godinama nakon što se koža naizgled zatvorila [1].

Prekomerni kolagen se taloži u dubljem sloju kože, dermisu, pa keloid izrasta iznad njenog nivoa. Veličina se kreće od svega nekoliko milimetara do velikih izraslina, a površina može biti od meke i testaste do čvrste i gumaste.

Za mnoge je najvažnije pitanje da li je keloid opasan. Keloid je benigna promena i ne prelazi u rak, niti je zarazan [2]. Reč je o estetskom i, ponekad, funkcionalnom problemu, a ne o malignom oboljenju, iako ga pojedini izvori pogrešno svrstavaju među tumore. Ipak, keloid može da izazove nelagodu i da utiče na samopouzdanje, pa ga ne treba zanemariti ni kada nije zdravstveno opasan.

Po izgledu i ponašanju keloid podseća na hipertrofični ožiljak, pa se ta dva pojma često mešaju. Razlika je jasna: hipertrofični ožiljak ostaje unutar granica rane i vremenom može da se povuče, dok se keloid širi na okolnu zdravu kožu i sam od sebe ne nestaje. O tome kako se ta dva stanja razlikuju u praksi detaljnije pišemo u posebnom tekstu o hipertrofičnim ožiljcima.

U medicinskoj klasifikaciji keloid se ne vodi kao zasebna dijagnoza, već zajedno sa hipertrofičnim ožiljkom pod istom šifrom.

Šifra Naziv i opis
L91.0 Hipertrofični ožiljak — rubrika obuhvata keloid (keloidni ožiljak, cheloid).

Tabela 1. Mesto keloida u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10)

Da bi se razumelo zašto baš neke rane prerastu u keloid, korisno je pogledati šta se dešava u koži tokom zarastanja.

Zašto nastaje keloid: uzroci i faktori rizika

Keloid nastaje zbog poremećaja u procesu zarastanja rane. Kada se koža povredi, ćelije vezivnog tkiva zvane fibroblasti stvaraju kolagen kako bi zatvorile ranu. Kod osoba sklonih keloidima taj proces se ne zaustavlja na vreme, pa se kolagen nagomilava i gradi izraslinu koja prevazilazi prvobitnu povredu.

Prikaz slojeva kože i kolagena tokom zarastanja rane kod keloida
Prekomerni kolagen tokom zarastanja

Najčešći okidači, odnosno uzroci keloida, jesu situacije koje oštećuju kožu: posekotine, opekotine, akne vulgaris, ubodi insekata, hirurške incizije, pa i sitne mikrotraume poput brijanja ili ogrebotina [3]. Keloid ponekad nastane i bez jasnog povoda, na koži koja nije bila vidljivo povređena.

Ne razvija svaka rana keloid, a razliku prave individualni faktori rizika. Sklonost keloidima je često nasledna, pa je rizik veći ako ih ima neko u porodici. Osobe tamnije puti, kao i ljudi afričkog, azijskog ili hispano porekla, razvijaju keloide znatno češće. Uzrast takođe utiče, jer se keloidi najčešće javljaju između 10. i 30. godine života, a hormonske promene tokom trudnoće ili puberteta mogu dodatno povećati sklonost.

Poznavanje sopstvenih faktora rizika ima praktičnu vrednost, jer omogućava da se pre planiranog pirsinga, tetovaže ili estetske operacije preduzmu mere opreza.

Kod osoba sklonih keloidima rizik se donekle smanjuje izbegavanjem nepotrebnih zahvata na koži, poput biranih operacija, tetovaža i pirsinga. Pomaže i dobra nega rane, dakle čišćenje, održavanje vlažnosti i, po savetu lekara, silikonske obloge ili blag pritisak dok ožiljak zarasta. Ko planira operaciju, treba unapred da obavesti hirurga o sklonosti ka keloidima.

Kada keloid već nastane, prepoznaje se po nizu karakterističnih znakova.

Kako izgleda keloid i koji su simptomi

Izgled keloida se razlikuje od osobe do osobe, ali postoji nekoliko obeležja po kojima se lako prepoznaje. Uz vizuelne promene idu i telesni simptomi, koji ponekad smetaju više od samog izgleda.

Kako izgleda keloid

Keloid je izdignut iznad nivoa okolne kože, gladak i sjajan, a na dodir može biti tvrd i gumast ili mekši i testast. Oblik varira od okruglog i ovalnog do izduženog, dok boja zavisi od tona kože i kreće se od ružičaste i crvene, preko ljubičaste, do braon ili tamnije od okolne kože.

Na ušnoj resici keloid obično izgleda kao okrugla, čvrsta loptica, a na ramenu ili grudima se širi u vidu izdignute ploče preko kože. Kod svetlije kože keloid je često crvenkast ili ljubičast, dok na tamnijoj koži deluje tamnije braon, što ume da zavara pri samostalnoj proceni.

 Izdignut i gladak keloidni ožiljak na koži ramena
Tipičan izgled keloida na ramenu

Keloidni ožiljak nastavlja da raste nedeljama i mesecima, a kod nekih osoba i godinama, zbog čega se s vremenom menja i po veličini i po boji. Kada tražite slike keloida radi poređenja, obratite pažnju upravo na širenje preko ivica prvobitne rane, jer je ono ključni znak da je reč o keloidu, a ne o običnom ožiljku.

Simptomi keloida

Uz izgled, keloid često donosi i neprijatne telesne senzacije.

Najčešći simptomi keloida su svrab, bol, osetljivost i osećaj pečenja ili zatezanja kože, naročito dok izraslina aktivno raste. Nelagoda obično popusti kada keloid prestane da se povećava, ali kod nekih osoba ostaje osetljivost na pritisak.

Ako keloid nastane preko zgloba, zadebljalo i zategnuto tkivo može da ograniči pokret i smanji obim kretanja u tom delu tela. Zbog dugotrajne izloženosti suncu keloid može i trajno da potamni, pa se preporučuje zaštita ožiljka od UV zračenja. Vredi se javiti lekaru ako keloid boli, brzo raste, ometa pokret ili se ne popravlja, jer ranija procena olakšava lečenje.

Gde će se keloid pojaviti nije slučajno, jer postoje predeli na telu koji su posebno skloni ovom tipu ožiljka.

Gde keloidi najčešće nastaju

Keloidi se mogu javiti bilo gde na koži, ali postoje predilekciona mesta, delovi tela na kojima nastaju znatno češće. Tu spadaju ušne školjke i ušne resice, presternalna regija odnosno sredina grudi, rameni pojas, gornji deo leđa, vrat i lice. Način na koji je koža povređena često određuje i lokaciju keloida. Poznavanje ovih lokacija pomaže da se keloid ranije prepozna i razlikuje od bezazlenih promena na koži.

Ušna resica sa piercingom kao mesto gde nastaje keloid na uhu
Uho je često mesto nastanka keloida

Keloid od pirsinga i na uhu

Probijanje ušiju je jedan od najčešćih razloga zbog kojih nastaje keloid na uhu. Keloid od piercinga se obično formira na ušnoj resici, nekoliko nedelja do nekoliko meseci posle probijanja, kao okrugla i čvrsta izraslina oko mesta uboda. Isti mehanizam važi i za pirsing na hrskavici uha i na drugim delovima tela. Ako ste skloni keloidima, pritisak posle probijanja ušiju, na primer nošenjem posebnih minđuša sa pritiskom, može da smanji rizik da keloidni ožiljak od piercinga uopšte nastane.

Keloid na nosu i licu

Keloid na nosu najčešće se javlja posle pirsinga nozdrve, ali i nakon akni ili manjih povreda kože lica. Na licu i nosu keloidi su posebno osetljivo pitanje jer su stalno vidljivi, pa i mali keloidni ožiljak može značajno da utiče na samopouzdanje. Zbog tanke kože u toj regiji svaki zahvat na keloidu lica zahteva poseban oprez i procenu specijaliste.

Keloid posle carskog reza i operacija

Svaka hirurška incizija može da preraste u keloid, a keloid posle carskog reza je čest primer jer je rez dugačak i nalazi se na koži trbuha. Slično važi i za ožiljke posle drugih operacija. Ako znate da ste skloni keloidima, obavestite hirurga o tome pre zahvata, jer postoje tehnike šivenja i nege rane koje smanjuju rizik od keloida na operativnom ožiljku.

Keloid posle BCG vakcine

Keloid od vakcine najčešće se vezuje za BCG vakcinu protiv tuberkuloze, koja se daje u gornji deo ruke i ostavlja karakterističan trag. Kod osoba sa sklonošću, na mestu BCG vakcine vremenom može da nastane keloid, obično u predelu ramena ili nadlaktice. Ovaj tip keloida se po prirodi ne razlikuje od ostalih, već samo po okidaču koji ga je izazvao.

Budući da keloid lako mešamo sa drugim zadebljalim ožiljcima, vredi jasno razdvojiti keloid od hipertrofičnog ožiljka.

Keloid ili hipertrofični ožiljak – koja je razlika

Keloid i hipertrofični ožiljak su srodna stanja i oba nastaju kao posledica pojačanog stvaranja vezivnog tkiva, pa i lekari ponekad moraju pažljivo da ih razlikuju. Ipak, između njih postoje jasne razlike koje utiču i na tok i na lečenje.

Najvažnija razlika je u širenju. Hipertrofični ožiljak ostaje unutar granica prvobitne rane, dok keloid prerasta te granice i zahvata okolnu zdravu kožu. Razlikuju se i po ponašanju kroz vreme: hipertrofični ožiljak vremenom često splasne i može da se povuče i bez lečenja, dok keloid sam od sebe ne nestaje i sklon je da se vrati čak i posle uklanjanja.

Obeležje Keloid Hipertrofični ožiljak
Širenje Prerasta granice prvobitne rane Ostaje unutar granica rane
Tok kroz vreme Ne povlači se sam, može dugo da raste Često splasne i povuče se vremenom
Sklonost vraćanju Visoka, često se vraća posle uklanjanja Manja
Spontano povlačenje Ne Moguće, i bez lečenja

Tabela 2. Ključne razlike između keloida i hipertrofičnog ožiljka

Ta razlika ima praktičan značaj, jer je keloid sklon recidivu, odnosno ponovnom nastanku, pa se leči opreznije od hipertrofičnog ili udubljenog, atrofičnog ožiljka. Izbor terapije zato uvek pripada specijalisti, a na raspolaganju je danas više metoda nego ranije.

Kako se leči i uklanja keloid: pregled metoda

Kada je reč o tome kako se leči keloid, važno je odmah reći da ne postoji jedna metoda koja jednako dobro deluje kod svih. Izbor terapije zavisi od veličine, oblika i dubine keloida, ali i od uzrasta i ranijeg odgovora na lečenje, pa plan uvek pravi specijalista [4].

Cilj lečenja je da se keloid smanji, ublaže simptomi i smanji verovatnoća da se vrati. Lečenje po pravilu daje bolje rezultate ako počne ubrzo pošto keloid nastane, dok je još manji.

Primena silikonske trake u okviru lečenja keloida
Silikonske trake u terapiji keloida

Metode se okvirno dele na neinvazivne i invazivne.

U neinvazivne spadaju silikonski gel i silikonske trake, kortikosteroidne (intralezione) injekcije triamcinolona, poznate i kao kenalog, presoterapija odnosno terapija pritiskom, kao i pojedini preparati za lokalnu primenu. U invazivne pristupe ubrajaju se krioterapija (zamrzavanje), laser i hirurška ekscizija ožiljka, koja se zbog sklonosti keloida vraćanju obično kombinuje sa radioterapijom ili pritiskom posle zahvata.

Pristup Metode
Neinvazivne Silikonski gel i trake, kortikosteroidne injekcije (kenalog), presoterapija, lokalni preparati
Invazivne Krioterapija, laser, hirurška ekscizija (uz radioterapiju ili pritisak zbog recidiva)

Tabela 3. Pregled metoda lečenja keloida

Samostalna hirurška ekscizija se retko preporučuje jer nova incizija može da izazove još veći keloid. Zato lekari češće kombinuju više metoda, na primer injekcije pre i kompresiju posle operacije. Konkretan protokol, doze i broj tretmana određuje isključivo specijalista posle pregleda, i nijednu od ovih metoda ne treba primenjivati na svoju ruku. Realna očekivanja su deo dobrog plana, jer se keloid kod nekih osoba znatno smanji, dok kod drugih zahteva više tretmana.

Više o tome kako izgleda korekcija i uklanjanje ožiljaka u praksi možete pročitati na stranici posvećenoj toj proceduri, a kod plićih i površinskih ožiljaka ponekad se razmatra i dermoabrazija.

Česta pitanja – Keloidi i keloidni ožiljci 

Da li keloid može sam da nestane?

Ne, keloid po pravilu ne nestaje sam od sebe. Za razliku od hipertrofičnog ožiljka, koji vremenom može da splasne, keloid ostaje na koži i bez lečenja se najčešće ne povlači. Ublažavanje njegovog izgleda zahteva neku od dostupnih metoda i procenu specijaliste. Rano započeta terapija obično daje bolje rezultate nego čekanje da keloid poraste.

Da li je keloid opasan i može li da pređe u rak?

Keloid je benigna izraslina i ne prelazi u rak, niti je zarazan. Reč je pre svega o estetskom, a ponekad i funkcionalnom problemu. Ako keloid brzo raste, boli ili pokazuje znake infekcije, obratite se lekaru radi provere.

Da li se keloid vraća posle uklanjanja?

Da, keloid je sklon vraćanju i može se javiti ponovo i posle uspešnog uklanjanja, ponekad i veći nego pre. Upravo zato se hirurško uklanjanje obično kombinuje sa dodatnim metodama koje smanjuju rizik od ponovnog rasta.

Čime mazati keloid?

Kod keloida se najčešće koriste silikonski gel i silikonske trake, a lekar može predložiti i druge lokalne preparate. Nijedan preparat ne deluje jednako kod svih, pa se pre nego što bilo šta nanosite na keloid posavetujte sa specijalistom. Silikon se najčešće nosi svakodnevno tokom više nedelja, uz strpljenje, jer rezultati dolaze postepeno.

Koliko košta uklanjanje keloida?

Cena zavisi od metode, veličine i broja potrebnih tretmana, pa se ne može odrediti unapred bez pregleda. Najpouzdaniji način da dobijete procenu jeste da obavite pregled i konsultaciju kod specijaliste. Lekar na pregledu procenjuje ožiljak i predlaže plan, pa tek tada procena troška ima smisla.

Procena i lečenje keloidnih ožiljaka

lekar dermatoskopom pregleda keloidni ožiljak na podlaktici pacijenta u ordinaciji
Procena ožiljka određuje izbor terapije

Keloid je benigan, ali uporan ožiljak koji ne prolazi sam i traži strpljiv, stručan pristup. Svaki keloidni ožiljak ponaša se drugačije, pa metoda koja pomaže jednoj osobi ne mora dati iste rezultate kod druge. Zbog toga procena specijaliste nije formalnost, već prvi i najvažniji korak ka pravom rešenju.

Ako vas muči keloid i želite da saznate koje su opcije baš u vašem slučaju, zakažite konsultaciju i obavite pregled. Na osnovu izgleda i istorije ožiljka dobićete jasan predlog daljih koraka i predlog eventualne korekcije ožiljka.

References

  1. https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/keloid-scar/symptoms-causes/syc-20520901
  2. https://www.aad.org/public/diseases/a-z/keloids-overview
  3. https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/keloid-scar
  4. https://www.aad.org/public/diseases/a-z/keloids-treatment

Piše: plastični hirurg Prof. dr Milan Jovanović

Plastični hirurg Prof. dr Milan Jovanović

Prof. dr Milan Jovanović, specijalista plastične rekonstruktivne i estetske hirurgije, je jedan od hirurga sa najvećim iskustvom i jedan od najboljih poznavalaca iz antiaging-a, plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije na ovim prostorima.

Šef je Katedre za plastičnu, rekonstruktivnu i estetsku hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Autor je preko 330 radova iz oblasti plastične hirurgije koji su prezentovani na mnogim kongresima i štampani u najeminentnijim svetskim časopisima iz oblasti plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije.

Prof. dr Milan Jovanović je jedan od retkih lekara koji je objavio patent iz oblasti plastične hirurgije.

Pročitajte više o hirurgu ili posetite društvene mreže:

Piše: plastični hirurg Prof. dr Milan Jovanović

Plastični hirurg Prof. dr Milan Jovanović

Prof. dr Milan Jovanović, specijalista plastične rekonstruktivne i estetske hirurgije, je jedan od hirurga sa najvećim iskustvom i jedan od najboljih poznavalaca iz antiaging-a, plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije na ovim prostorima.

Šef je Katedre za plastičnu, rekonstruktivnu i estetsku hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Autor je preko 330 radova iz oblasti plastične hirurgije koji su prezentovani na mnogim kongresima i štampani u najeminentnijim svetskim časopisima iz oblasti plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije.

Prof. dr Milan Jovanović je jedan od retkih lekara koji je objavio patent iz oblasti plastične hirurgije.

Pročitajte više o hirurgu ili posetite društvene mreže:

Podelite ovu stranicu
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on pinterest
Share on reddit
Share on tumblr
Share on delicious
Share on stumbleupon
Share on email
Close Menu