fbpx

Virusne bradavice (Verrucae) – Uzroci, vrste i uklanjanje

SADRŽAJ OVOGA SAJTA JE ZAŠTIĆEN AUTORSKIM PRAVIMA, SVAKO KOPIRANJE, KORIŠĆENJE BILO KOJEG SADRŽAJA, DELA TEKSTA, FOTO ILI VIDEO MATERIJALA JE STROGO ZABRANJENO.

dermatološki pregled virusne bradavice na prstu

Virusne bradavice (lat. verrucae virales) benigne su kožne promene koje izaziva humani papiloma virus (HPV) — najčešće tipovima HPV 1, 2, 4, 27 i 57.

U ovom tekstu reč je o virusnim bradavicama kao kožnim promenama (na rukama, stopalima, licu i vratu), a ne o bradavicama na dojkama, koje pripadaju potpuno drugom anatomskom i kliničkom entitetu.

Saznaćete kako se virusne bradavice prepoznaju, kako se razlikuju od polnih bradavica, mladeža i kurjeg oka, koje metode uklanjanja imaju najjaču naučnu potporu i kada je dermatološka procena nužna.

Sadržaj

Najvažnije iz teksta:

  1. Virusne bradavice su benigne kožne promene uzrokovane HPV virusom (najčešće tipovima HPV 1, 2, 4, 27 i 57) i razlikuju se od polnih bradavica i od malignih kožnih promena.
  2. Postoji više vrsta — vulgarne, plantarne, filiformne i ravne — pa izbor metode uklanjanja zavisi od tipa i lokalizacije, a tretmani ove pojave razlikuju krioterapiju, salicilnu kiselinu i lasersko uklanjanje.
  3. Bradavice mogu spontano nestati (kod 65% dece u roku od 2 godine), ali bol, krvarenje, brzo širenje ili estetska smetnja jasni su indikatori za dermatološku procenu i izbor pravilnog tretmana.

Šta su virusne bradavice?

HPV virus kao uzročnik virusnih bradavica u epidermisu
HPV se umnožava u keratinocitima bazalnog sloja epidermisa

 

Virusne bradavice benigne su hiperplazije kože izazvane infekcijom epidermisa humanim papiloma virusom. HPV ulazi kroz mikropovrede kože, inficira keratinocite baznog sloja epidermisa i podstiče njihovu prekomernu proliferaciju što na površini daje karakterističnu hrapavu, papilomatoznu izraslinu. Prema MKB-10 klasifikaciji vode se pod oznakom B07 (verrucae virales).

HPV virus kao uzročnik

HPV je velika porodica virusa sa preko 200 identifikovanih tipova, od kojih oko 80 utiče na kožu i sluznice. Kutane bradavice najčešće izazivaju takozvani niskorizični kutani tipovi: u studiji koja je analizirala 744 bradavice kod 246 imunokompetentnih pacijenata, HPV DNK detektovan je u 93% uzoraka, a najčešći tipovi bili su HPV 27, 2, 57, 1 i 4 [1]. Virus se replicira isključivo u keratinocitima i ne ulazi u krvotok — ostaje lokalizovan u koži, što objašnjava zašto bradavice retko izazivaju opšte simptome i zašto je terapija pretežno lokalna.

Razlika između kutanih, polnih i malignih HPV tipova

Ne deluju svi HPV tipovi na isti način, što je važno razgraničiti pre nego što se počne sa bilo kakvim tretmanom:

  • Kutani tipovi (HPV 1, 2, 4, 27, 57) — izazivaju obične i plantarne bradavice na koži.
  • Genitalni tipovi (HPV 6 i 11) — izazivaju polne bradavice (kondilome), drugačiji su klinički entitet i zahtevaju ginekološku odnosno urološku procenu.
  • Onkogeni tipovi (HPV 16, 18) — povezani sa rakom grlića materice i drugim malignim promenama, ali nemaju veze sa kutanim bradavicama.

Koliko su česte virusne bradavice i kako se prenose

Kutane bradavice spadaju među najčešće dermatološke promene kod dece i adolescenata. U cross-sectional studiji 1.465 dece uzrasta 4–12 godina iz četiri osnovne škole, 33% učenika imalo je bradavice — 9% na rukama, 20% plantarne, a 4% i na rukama i na stopalima [2]. Kod odraslih je prevalencija niža, jer imunitet vremenom prepoznaje virus i ograničava njegovu replikaciju.

Putevi prenosa su direktan kontakt sa zaraženom kožom, autoinokulacija (prenošenje sa jednog mesta na drugo na istom telu) i deljenje predmeta poput peškira, obuće ili sportske opreme. Suprotno raširenom uverenju, korišćenje javnih bazena u prospektivnoj kohortnoj studiji 1.099 učenika nije bilo statistički značajan faktor rizika; ključni izvori prenosa su porodica i razred — dete sa članom porodice koji ima bradavice nosi dvostruko veći rizik da ih razvije [3].

MKB-10 šifra za virusne bradavice

U domaćoj medicinskoj klasifikaciji sve kutane virusne bradavice vode se pod osnovnom šifrom B07 Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10), bez obzira na klinički podtip. Tabela ispod pokazuje šifre svakog tipa virusne bradavice.

Naziv dijagnoze MKB-10 šifra Opis
Virusne bradavice (verrucae virales) B07 Sve kutane HPV bradavice (osnovna šifra)
Verrucae vulgares B07 Obične bradavice na rukama, prstima, kolenima
Verrucae plantares B07 Plantarne bradavice na stopalima i tabanima
Verrucae filiformes B07 Končaste bradavice na licu i vratu
Verrucae planae B07 Ravne bradavice, najčešće kod dece

Tabela 1: MKB-10 šifre virusnih bradavica

Šifra je administrativna; klinički, te bradavice ne izgledaju isto — i upravo razlikovanje tipova prvi je korak ka pravoj odluci o tretmanu.

Kako prepoznati virusne bradavice — vrste i izgled

vrste virusnih bradavica — obične, plantarne, filiformne i ravne bradavice
Četiri osnovna klinička podtipa kutanih virusnih bradavica

 

Kutane bradavice nisu homogena grupa. Klinički se razlikuje pet osnovnih tipova, a svaki ima karakterističnu lokalizaciju i izgled — što često određuje i izbor metode uklanjanja.

Obične bradavice (verrucae vulgares) — najčešće na rukama i prstima

Obične bradavice (verruca vulgaris) najučestaliji su oblik, čine većinu svih kutanih HPV bradavica i najčešće se javljaju na rukama, prstima, oko noktiju (periungvalno), kolenima i laktovima. Tipično su čvrste, hrapave papule papilomatozne površine, veličine od 1 mm do 1 cm, boje kože do svetlobraon. U središtu se neretko vide sitne crne tačkice — to su zatrombozovane kapilarne petlje, distinktivan znak HPV bradavice.

Plantarne bradavice (verrucae plantares) — na stopalima i tabanima

Plantarne bradavice rastu na đonu stopala i tabanima, a pritisak telesne težine ih utiskuje u dublje slojeve kože — pa često bole pri hodu. Spolja izgledaju kao tvrde, žućkaste ovalne mase sa keratinskim prstenom, ponekad sa malim crnim tačkicama u centru. Često se zamenjuju sa kurjim okom (clavus), ali jedna karakteristika ih jasno razlikuje: kurje oko nema crne tačkice ni papilomatoznu strukturu, već glatki keratinski centar.

Filiformne (končaste) bradavice — na licu i vratu

Filiformne bradavice tanke su, izdužene izrasline koje liče na končiće ili niske bodljice. Najčešće se pojavljuju oko usana, nosa, kapaka i na vratu — dakle na osetljivim, vidljivim mestima. Iako su benigne, pacijenti ih najčešće žele ukloniti iz estetskih razloga ili zbog mehaničke smetnje pri brijanju i nošenju nakita.

Ravne (plane) bradavice — kod dece i adolescenata

Ravne bradavice male su, glatke papule veličine 1–4 mm, blago izdignute, boje kože ili svetlobraon, najčešće u grupama na licu, čelu, vratu i nadlanicama. Pojavljuju se gotovo isključivo kod dece i tinejdžera. Zbog brojnosti i lokalizacije njihovo lečenje zahteva nežniji pristup od onog koji se primenjuje kod običnih bradavica na rukama.

Kako razlikovati virusnu bradavicu od mladeža, kurjeg oka i fibroma

razlika između virusne bradavice mladeža kurjeg oka i fibroma na koži
Virusna bradavica, mladež, kurje oko i fibrom mogu izgledati slično, ali se razlikuju po strukturi, lokaciji, uzroku i izgledu promene na koži

 

Vizuelno slične promene često se mešaju, ali se po nekoliko ključnih obeležja jasno razlikuju:

  • Mladež (nevus) — pigmentovan, gladak, simetričan, bez papilomatozne strukture; pripada melanocitnim, ne virusnim promenama. Detaljna razlika između mladeža i bradavica opisana je u zasebnom članku.
  • Kurje oko (clavus) — nastaje od trenja ili pritiska, ima glatki keratinski centar bez crnih tačkica i ne pojavljuje se izvan opterećenih zona stopala.
  • Fibrom (akrohordon, viseća „bradavica”) — meka kožna izraslina na peteljci, najčešće na vratu, ispod pazuha ili u preponama; nije izazvana HPV-om i ne prenosi se kontaktom.

Razlika može biti suptilna, posebno na stopalima — pa konačnu dijagnozu postavlja dermatolog, po potrebi i dermatoskopski.

Pravilna identifikacija nije samoj sebi cilj — ona određuje i izbor metode uklanjanja, jer ne reaguju sve vrste bradavica jednako na sve tretmane.

Tretmani i uklanjanje virusnih bradavica

tretmani i uklanjanje virusnih bradavica krioterapija salicilna kiselina laser radiotalasi
Najčešće metode uklanjanja virusnih bradavica uključuju krioterapiju, salicilnu kiselinu, laserski tretman i radiotalasnu ili elektrokauter metodu, a izbor zavisi od vrste, lokacije i broja promena.

 

Spektar tretmana za virusne bradavice širok je — od jednostavne lokalne primene salicilne kiseline, preko krioterapije i lasera, do intralezijske imunoterapije za uporne slučajeve. Izbor metode zavisi od vrste i broja bradavica, lokalizacije, uzrasta pacijenta, dostupnosti opreme i, ne najmanje važno, od dokumentovane efikasnosti same metode.

Da li uvek treba tretirati virusne bradavice i kada je opravdano sačekati?

Čekati i posmatrati legitiman je medicinski pristup za asimptomatske bradavice, posebno kod dece. Retrospektivna studija 214 dece sa kliničkom dijagnozom bradavica pokazala je da bradavice spontano nestaju kod 65% pacijenata u roku od 2 godine i kod 80% u roku od 4 godine — nezavisno od toga da li se primenjuje tretman [4].

Čekanje, međutim, nije uvek opravdano. Tretman ima smisla pokrenuti kada bradavica boli (plantarne bradavice koje ometaju hod), krvari, brzo se širi, smeta estetski (lice, vrat, šake) ili se nalazi na mestu mehaničke iritacije.

Krioterapija — tečni azot

krioterapija tečnim azotom za uklanjanje virusne bradavice u dermatološkoj ordinaciji
Krioterapija je najprepoznatljivija metoda u domaćoj praksi — realna efikasnost je niža nego što se često pretpostavlja

 

Krioterapija primenom tečnog azota (-196 °C) najprepoznatljivija je metoda u domaćoj praksi. Tečni azot izaziva kontrolisano kriooštećenje kože, formiranje plika ispod bradavice i njeno postupno otpadanje. Bol tokom procedure umeren je, ali često je potrebno više sesija (3–6), u razmaku od dve do tri nedelje.

Realna efikasnost niža je nego što se često pretpostavlja. U holandskom kontrolisanom ispitivanju u 30 ambulanti opšte prakse, 250 pacijenata uzrasta 4–79 godina, krioterapija je nakon 13 nedelja postigla 49% izlečenja kod običnih bradavica — naspram 15% za salicilnu kiselinu i 8% za čekanje i posmatranje [5]. Kod plantarnih bradavica brojevi su još niži: sistematski pregled i meta-analiza Univerziteta Complutense iz 2022. godine zabeležila je stopu izlečenja od 45,6% za krioterapiju, naspram 79,4% za laser i 97,8% za kombinaciju kantaridin–podofilotoksin–salicilna kiselina [6].

Salicilna kiselina i lokalna terapija

Salicilna kiselina je keratolitik koji postupno razgrađuje gornje slojeve hiperkeratoznog tkiva i omogućava dejstvu imunog sistema da dosegne bazni sloj inficiranih keratinocita. Primenjuje se dnevno tokom 8–12 nedelja, u koncentracijama 17–40%, sa prethodnim omekšavanjem kože.

Salicilna kiselina ima najjaču naučnu potporu među topikalnim tretmanima. U Cochrane sistematskom pregledu 85 kontrolisanih ispitivanja sa 8.815 učesnika, u pooled analizi šest placebo-kontrolisanih studija salicilna kiselina je postigla 75% izlečenja naspram 48% za placebo (OR 3,91; 95% CI 2,40–6,36)[7]. Nije primerena za lice, kapke i mukoze, niti za pacijente sa dijabetesom ili oslabljenom perifernom cirkulacijom — kod njih rizik od neželjenih reakcija prevazilazi korist.

Laser — CO2 i Er:YAG

lasersko uklanjanje virusnih bradavica CO2 laserom u estetskoj klinici
Laserski tretman precizno uklanja bradavicu uz manji broj sesija od krioterapije

 

Laserske metode koriste ciljanu termalnu energiju za precizno isparavanje (ablaciju) tkiva bradavice uz minimalno oštećenje okolne kože. CO2 laser (emisija 10.600 nm) ablacira hidrirano tkivo, dok Er:YAG laser (2.940 nm) deluje finije i sa manjom termalnom difuzijom — što ga čini pogodnim za lice i osetljive lokalizacije.

Lasersko uklanjanje u kontrolisanim ispitivanjima pokazalo se efikasnijim od krioterapije kod plantarnih bradavica. U ispitivanju 60 pacijenata, CO2 laser nakon 3 meseca dostigao je 89,7% remisije, naspram 70,4% za krioterapiju, uz statistički značajno manji broj potrebnih sesija (p ≤ 0,001) [8].

Stručno izveden laserski tretman ostavlja minimalan rizik ožiljka i pogodan je kada je važno postići rezultat u jednoj do dve posete — pred svadbu, putovanje ili sezonu otkrivene odeće.

Radiotalasna metoda i elektrokauterizacija

Radiotalasna ablacija koristi visokofrekventne struje (~3,8–4,0 MHz) koje precizno seku i isparavaju tkivo bradavice uz minimalno termalno oštećenje okoline. Elektrokauterizacija deluje sličnim principom, ali direktno toplotnim putem, što daje nešto veće termalno oštećenje. Obe metode često se kombinuju sa kiretažom (mehaničkim uklanjanjem bradavice kohleom) i pogodne su za filiformne bradavice, manje obične bradavice i pojedinačne lezije gde se želi minimalna rana.

Šta kada bradavice ne reaguju na tretman

Refraktorne bradavice — one koje ne reaguju ni na nekoliko pokušaja krioterapije, salicilne kiseline ili lasera — savremena dermatologija rešava imunomodulatornim metodama.

Intralezijska MMR vakcina (vakcina protiv malih boginja, zauški i rubeole, aplikovana u samu bradavicu) i intralezijski vitamin D3 stimulišu lokalni imuni odgovor protiv HPV-a. U sistematskom pregledu i meta-analizi 9 ispitivanja sa 742 pacijenta (2026), intralezijska MMR vakcina pokazala je statistički veću stopu potpunog izlečenja od vitamina D3 (RR 0,85; 95% CI 0,75–0,96) [9].

Druga alternativa je lokalna hipertermija (44 °C aplikovana na bradavicu), koja je u prospektivnom multicentričnom ispitivanju 879 pacijenata sa plantarnim bradavicama postigla sličnu stopu izlečenja kao krioterapija (50,9% vs 54,3%), ali uz statistički značajno manji bol i niži stepen recidiva [10].

Ove metode predstavljaju opcije za pacijente koji ne podnose krioterapiju ili kod kojih su klasične metode iscrpljene.

Komparativna tabela efikasnosti metoda

Sledeća tabela sumira ključne metode uklanjanja sa brojkama izlečenja. Vrednosti označene kao „procena” izvedene su iz kliničke prakse jer za određene metode još uvek ne postoje veliki kontrolisani postupci.

Metoda Cure rate (obične) Cure rate (plantarne) Br. sesija Najpogodnije za
Krioterapija (tečni azot) 49% 45,6% 3–6 Obične bradavice; široka dostupnost
Salicilna kiselina 75% vs 48% placebo  Slično kao kod običnih 8–12 nedelja Kućna primena; ne na licu i osetljivim mestima
CO2 laser ~85% (procena) 89,7% 1–3 Plantarne, filiformne, lice — estetski zahtevi
Radiotalasna metoda ~80% (procena) ~80% (procena) 1–2 Filiformne, pojedinačne lezije; manja rana
Wait-and-see 8%  Slično kao kod običnih Asimptomatske bradavice kod dece
Lokalna hipertermija 50,9%  4–8 Osetljivi pacijenti, deca, netolerancija krioterapije
MMR vakcina (intralezijska) Viša od vit. D3 3–6 Refraktorne bradavice

Tabela 2: Efikasnost različitih metoda uklanjanja virusnih bradavica

Kako sprečiti širenje i ponavljanje bradavica

Tretmani uklanjaju leziju, ali ne sam HPV iz okolne kože — pa je prevencija recidiva i autoinokulacije sastavni deo lečenja.

Najvažnije mere sprečavanja širenja i ponavljanja bradavica jednostavne su, ali često zanemarene:

  • Ne dirajte i ne grebite bradavicu (autoinokulacija prenosi virus na prste i druge delove tela).
  • Pokrijte bradavicu flasterom ako postoji rizik dodira — posebno kod dece.
  • Ne delite peškire, papuče, čarape, brijače ni manikirske alate.
  • U domaćinstvu sa članom porodice koji ima bradavice, primenjujte higijenske mere — rizik je dvostruko veći.
  • Održavajte stopala suvim; vlažna i macerirana koža ulazna je kapija za virus.

Pored proceduralnih tretmana u ordinaciji, mnogi pacijenti prvo posežu za kremama, melemovima i tradicionalnim preparatima — pa vredi pogledati šta u toj kategoriji ima naučnu podlogu, a šta ostaje na nivou tradicionalne upotrebe.

Kreme, melemi i preparati — šta zaista deluje

krema za virusne bradavice — topikalni preparati sa salicilnom kiselinom
Salicilna kiselina ima najjaču naučnu potporu među preparatima dostupnim bez recepta

 

Pored konvencionalne medicine, osobe sa virusnim bradavicama često pribegavaju različitim prirodnim preparatima i melemima u cilju uklanjanja ovih kožnih pojava.

Salicilna kiselina i farmaceutske kreme

Među preparatima dostupnim u apotekama bez recepta, salicilna kiselina (u različitim koncentracijama i formulacijama — rastvori, gelovi, kreme, flasteri) ima ubedljivo najjaču naučnu podlogu, što potvrđuje pomenuta Cochrane meta-analiza. Pored salicilne, na tržištu su dostupne kombinovane kreme sa keratoliticima (mlečna kiselina, urea) i tečnoazotni aplikatori za kućnu upotrebu (krioterapija u „pen” formatu — niže temperature od profesionalne, pa i nešto slabiji efekat).

Iskustva korisnika sa onlajn foruma razlikuju se zato što zavise od tipa bradavice (plantarne reaguju sporije), uzrasta i, presudno, doslednosti aplikacije tokom punih 8–12 nedelja — bez te discipline, nijedan OTC preparat ne daje rezultate koji se vide u kontrolisanim ispitivanjima.

Biljni preparati i tradicionalni melem

Narodna medicina koristi niz biljnih preparata: čuvarkuću (sok iz lista Sempervivum tectorum), rosopas, jabukovo sirće i beli luk. Neki od njih sadrže kiselinske ili keratolitičke komponente koje teorijski mogu delovati slično salicilnoj kiselini, ali za nijedan ne postoji peer-reviewed kontrolisano ispitivanje koje bi potvrdilo efikasnost ili definisalo bezbedan protokol primene.

Ovi preparati ostaju u tradicionalnoj upotrebi, ali ne treba ih posmatrati kao zamenu za stručnu procenu — posebno kada je bradavica na licu, kod deteta, u trudnoći ili kod pacijenta sa dijabetesom. Primena na sopstvenu odgovornost može da dovede do iritacije, opekotina ili sekundarne infekcije.

Najčešća pitanja — Virusne bradavice

Da li su virusne bradavice opasne?

Kutane virusne bradavice benigne su i ne postaju maligne.  Ipak, atipične, hiperpigmentovane promene ili one koje brzo rastu i krvare uvek treba pregledati radi razlikovanja od drugih kožnih stanja, uključujući melanom kože ili bazocelularni karcinom kože.

Koja je razlika između papiloma i virusne bradavice?

„Papilom” je opštiji medicinski termin koji označava bilo koju izraslinu uzrokovanu HPV-om — obuhvata i kutane bradavice i polne kondilome. „Virusne bradavice” se u svakodnevnoj upotrebi odnose na kutane (kožne) papilome na rukama, stopalima, licu i vratu, dok se za polne lezije koristi termin „kondilomi” i one zahtevaju drugu vrstu specijalističkog pregleda.

Da li virusne bradavice svrbe?

Virusne bradavice mogu povremeno svrbeti, posebno ako su iritirane odećom, obućom ili u fazi promene veličine. Uporan svrab praćen krvarenjem, brzim širenjem ili promenom boje signal je za dermatološki pregled.

Da li su virusne bradavice problematične u trudnoći?

Ne, same bradavice ne ugrožavaju tok trudnoće i nemaju efekat na plod. Većina lokalnih tretmana — salicilna kiselina, podofilin, retinoidi — nije bezbedna u trudnoći. Krioterapija se može razmotriti uz konsultaciju, ali se često preporučuje odlaganje uklanjanja do nakon porođaja, ukoliko nema funkcionalne smetnje.

Mogu li se vratiti nakon uklanjanja?

Da, recidiv je moguć kod svih metoda jer tretmani uklanjaju leziju, ali HPV može ostati u okolnoj koži. Pravilna prevencija i jačanje opšteg imuniteta značajno smanjuju rizik ponovnog pojavljivanja.

Koja je razlika između kurjeg oka i virusne bradavice?

Kurje oko (clavus) nastaje od pritiska ili trenja na stopalu, nema HPV poreklo i odlikuje se glatkim keratinskim centrom bez crnih tačkica. Plantarna bradavica ima karakteristične crne tačkice (zatrombozovane kapilare) i može se pojaviti i izvan zona pritiska. Kada se površinski sloj pažljivo skine kohleom, kod bradavice se vide tačkice — kod kurjeg oka samo homogeni keratinski centar.

Da li dete sa bradavicom treba odmah na tretman?

Ne nužno. Veliki procenat dečjih bradavica spontano nestaje u roku od 1–2 godine. Tretman se preporučuje kada bradavica boli, brzo se širi, nalazi se na estetski uznemirujućoj lokaciji (lice) ili na mestu mehaničke iritacije. Pre samostalne primene OTC preparata na licu i kod manje dece preporučuje se konsultacija sa dermatologom.

Stručna dermatološka procena ključ je sigurnog uklanjanja virusnih bradavica

dermatološka procena virusne bradavice i izbor metode uklanjanja
Stručna procena određuje koji tretman najbolje odgovara tipu i lokalizaciji bradavice

 

Virusne bradavice su benigne kožne promene koje izaziva humani papiloma virus i u velikom procentu slučajeva ne ugrožavaju zdravlje.

Ipak, prepoznati o kom je tipu bradavice reč, razlikovati je od mladeža, kurjeg oka, fibroma ili eventualno opasnijih kožnih promena, i izabrati pravi tretman — nije teret kojim pacijent treba sam da se opterećuje.

Najsigurniji put do trajnog rešenja vodi preko stručne procene do optimalnog uklanjanja – razmotrite metod koji najbolje odgovara vašoj koži, vrsti bradavice i očekivanjima.

Reference

  1. Bruggink SC, de Koning MNC, et al. — Cutaneous wart-associated HPV types: prevalence and relation with patient characteristics. Journal of Clinical Virology, 2012.
  2. Eekhof JAH, Bruggink SC, et al. — Warts in primary schoolchildren: prevalence and relation with environmental factors. British Journal of Dermatology, 2009.
  3. Bruggink SC, Eekhof JAH, et al. — Warts Transmitted in Families and Schools: A Prospective Cohort. Pediatrics (AAP), 2013.
  4. Mancini AJ, Boguniewicz J, et al. — Children With Warts: A Retrospective Study in an Outpatient Setting. Pediatric Dermatology, 2015.
  5. Bruggink SC, Gussekloo J, et al. — Cryotherapy with liquid nitrogen versus topical salicylic acid application for cutaneous warts in primary care: randomized controlled trial. CMAJ, 2010.
  6. García-Oreja S, Álvaro-Afonso FJ, et al. — Efficacy of cryotherapy for plantar warts: A systematic review and meta-analysis. Dermatologic Therapy, 2022.
  7. Kwok CS, Gibbs S, et al. — Topical treatments for cutaneous warts. Cochrane Database of Systematic Reviews, 2012.
  8. Hemmatian Boroujeni N, Handjani F — Cryotherapy versus CO2 laser in the treatment of plantar warts: a randomized controlled trial. Dermatology Practical & Conceptual, 2018.
  9. Balach R, Khalid A, et al. — Comparative Efficacy and Safety of Intralesional MMR Vaccine and Vitamin D3 in Managing Nongenital Warts: A Systematic Review and Meta-Analysis. Journal of Cosmetic Dermatology, 2026.
  10. Yan B, Liu L, et al. — Local Hyperthermia Versus Cryotherapy for Treatment of Plantar Warts: A Prospective Multi-centre Non-randomized Concurrent Controlled Clinical Trial. Acta Dermato-Venereologica, 2022.

Piše: plastični hirurg Prof. dr Milan Jovanović

Plastični hirurg Prof. dr Milan Jovanović

Prof. dr Milan Jovanović, specijalista plastične rekonstruktivne i estetske hirurgije, je jedan od hirurga sa najvećim iskustvom i jedan od najboljih poznavalaca iz antiaging-a, plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije na ovim prostorima.

Šef je Katedre za plastičnu, rekonstruktivnu i estetsku hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Autor je preko 330 radova iz oblasti plastične hirurgije koji su prezentovani na mnogim kongresima i štampani u najeminentnijim svetskim časopisima iz oblasti plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije.

Prof. dr Milan Jovanović je jedan od retkih lekara koji je objavio patent iz oblasti plastične hirurgije.

Pročitajte više o hirurgu ili posetite društvene mreže:

Piše: plastični hirurg Prof. dr Milan Jovanović

Plastični hirurg Prof. dr Milan Jovanović

Prof. dr Milan Jovanović, specijalista plastične rekonstruktivne i estetske hirurgije, je jedan od hirurga sa najvećim iskustvom i jedan od najboljih poznavalaca iz antiaging-a, plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije na ovim prostorima.

Šef je Katedre za plastičnu, rekonstruktivnu i estetsku hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Autor je preko 330 radova iz oblasti plastične hirurgije koji su prezentovani na mnogim kongresima i štampani u najeminentnijim svetskim časopisima iz oblasti plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije.

Prof. dr Milan Jovanović je jedan od retkih lekara koji je objavio patent iz oblasti plastične hirurgije.

Pročitajte više o hirurgu ili posetite društvene mreže:

Podelite ovu stranicu
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on pinterest
Share on reddit
Share on tumblr
Share on delicious
Share on stumbleupon
Share on email
Close Menu